Nema Božića ni Nove Godine bez šarene, okićene jelke. Čak i u kulturama koje ne proslav

ljaju rođenje Hrista, ukrašena jelka je simbol novogodišnjih praznika i novog početka. Zašto je kitimo i šta, zapravo, jelka simbolizuje?

Postoji nekoliko različitih izvora koji nam daju odgovor na ovo pitanje. U etnološkim spisima, kaže se da je reč o prastarom rimskom paganskom običaju. Rimljani su verovali da u jelama obitavaju duhovi šuma te su odlazili za novogodišnju noć da ih darivaju kako bi ih umilostili. Kasnije su sekli mlade jele i donosili ih u domove, te je tako jelka postala simbol praznovanja nove nastupajuće godine. Zimzeleno drveće trebalo je da služi kao podsetnik da će zima proći i da će opet nastupiti proleće.

Jedna od legendi kaže da su ispred pećine, u kojoj je rođen Isus Hrist, rasla tri zimzelena drveta. Jedno je bilo kedrovo drvo, drugo bor, a treće jela. Kada se rodio mesija, sva drveća su se zatresla kako bi pozdravila božijeg sina. Kedar je novorođenčetu podario mirišljave iglice, a bor šišarke. Jedino jela nije imala plod, te je zaplakala. Anđeo se smilovao i poklonio joj zvezdu sa neba koju je ona spustila pred Isusa. Otuda i verovanje da se na vrh okićene jelke postavlja zvezda.